Where the world goes?!
Caribbean Getaways: When to Go?
Considering a romantic getaway, honeymoon or destination wedding in the Caribbean? After selecting your island, the question most on your mind is when to travel.
PRICE
The Caribbean offers plenty of fun in the sun year around, with very little difference in temperature from month to month. The time of year you travel may have more to do with your budget than with the weather. Prices can vary as much as 40 percent between high and low season.
High season usually runs from December 15 through April 15. During this time, prices peak and rooms can be difficult to reserve (especially during the holiday season). Prices soar during Christmas week. After the holidays, package prices (although sometimes not room rates) drop during January. They rise again by February and remain high until mid-April.
Low season covers the summer and early fall months, for two reasons. First, these are the warmest months in the northeast section of the US, the area from which travelers often flee to the sunny Caribbean during the chilly winter months. Second, this is hurricane season.
HURRICANES
Mention the Caribbean and weather in the same sentence, and one concern quickly arises: hurricanes. These deadly storms officially threaten from June through November, although the greatest danger is during the later months, basically August through October. (September is usually the worst month.)
Keep in mind, however, that the Caribbean is a large region. We've been in the Western Caribbean when storms were picking up force in the eastern reaches and never felt a gust of wind or saw a wave over ankle high.
To minimize the chances of a hurricane ruining or postponing your trip, plan a vacation outside the hurricane season or outside the hurricane zone. In the far southern reaches, the islands of Aruba, Bonaire, and Curaçao (also known as the ABC islands) and Trinidad and Tobago are below the hurricane zone and should be safer bets during the summer and fall months.
You'll also find that some resorts offer weather guarantees. At the Jamaica resorts operated by SuperClubs, for example, you're guaranteed sunshine every day. No sun? You'll get a credit voucher for the value of that day, good for one year on your next SuperClubs stay. And, if a hurricane hits the resort, you'll be reimbursed for the disrupted nights and also get a voucher for a future stay for the same number of disrupted nights for use during the same month the following year.
Except for the hurricane season, weather in the Caribbean is a wonderfully monotonous topic. (In Papiamento, the language of the Dutch islands, there is no word for weather. It's almost always perfect, so why waste a word?) Seas are warm enough for comfortable swimming year around.
If budget is not your prime consideration, then when's the best time to go to the Caribbean? Anytime!
Život u Hrvatskoj i život na Caribima
Imamo Hrvatsku!!!
Da, imamo i jako mi je drago zbog toga. Sjećam se zanosa kojim se stvarala ta buduća zemlja blagostanja i sreće. Riješit ćemo se dugova, plaće će biti velike, nećemo živjeti od danas do sutra, imat ćemo vlastitu državu i nećemo nikome morati polagati račune...
Da, moš' si mislit... E, pa ljudi moji - za sada ništa od toga! Dugovi prosječnog stanovnika lijepe naše su veći nego ikada, plaće su manje nego su bile, standard je nizak, a što se tiče polaganja računa... Trebamo se opravdavati Europi i svijetu za stvari koje su nama, koji živimo ovdje, savršeno normalne, a ostatku svijeta potpuno nerazumljive. Trebamo polagati račune našoj vladi i raznim dužnosnicima umjesto da oni polažu račune nama. Kuda ide ova naša država???
Za obične ljude koji primaju (ispod)prosječnu plaću život je sve teži. Stalno smo u žurbi, stalno nam nedostaje novaca, sve manje se posvećujemo obitelji. A djeca, tinejdžeri i mladi ljudi... U školi ih stalno netko gnjavi, mukotrpno se probijaju kroz osnovnu i srednju školu, a za one (ne)sretnike koji uspiju završiti nekakav faks budućnost je vrlo neizvjesna. Posao u struci za početnika je postao teška utopija. I kako onda motivirati djecu i mlade za nastavak školovanja?! Ako i uspiju u svemu tome, pitanje je koliko ih današnji brzi život može usrećiti. Neki se okreću vjeri, neki mukotrpnom poslu, a neki se prepuste liniji lakšeg otpora i ne rade ništa. Žive na grbači starcima kako i koliko god dugo mogu, sve dok ovima ne prekipi. A tada su prisiljeni naći posao koji ih još manje zadovoljava i postaju sve više nezadovoljni mladi ljudi.
Ipak, ja sam imao tu sreću prije par godina vidjeti kako žive ljudi u nekoj drugoj kulturi i na nekom drugom mjestu. Naime, mojoj sestrični Zdenki je sve ovo gornje navedeno prekipjelo već prije petnaestak godina i jednostavno je otišla u širok svijet. Sada živi na malom tropskom, karipskom otočiću Saint Martinu, ima svoj mali biznis i ništa joj ne fali. Do groba ću joj biti zahvalan što mi je priuštila da je posjetim na tri tjedna i uvjerim se da život ne mora biti ovakav kakav je u Hrvatskoj. Navesti ću neke primjere:
Primjer 1.
Osim što je St. Martin raj na Zemlji, ljudi su smireni i polako žive. Podsjetilo ma na našu Dalmaciju. Od Zdenke smo dobili na korištenje auto Suzuki Samuraj koji samo što se nije raspao. Više rupa nego lima, sve četiri gume različitih profila, sjedala su se mogla rukom izvaditi jer je pod bio truli, ali je bio u voznom stanju. Vozili smo se bez dokumenata, bez vozačkih dozvola, bez pojaseva, dvojica na sjedalima, a treći iza na mjestu za tovar. A policija???
Policiju sam u ta tri tjedna vidio dvaput. Prvi put su kraj nas prošli spuštenih prozora, vozeći se 30 km/h i iz auta je tutnjala neka reggae stvar. Drugi put sam po mraku stajao na krovu džipa jer nam je bio predzadnji dan na otoku. Vidio sam svjetla automobila koji je bio iza nas i mahao mu neka nas zaobiđe ne znajući da je to policija. Dečki su uredno zaobišli naš auto i otišli svojim poslom, ništa ne pitajući i ne gnjaveći vesele turiste.
Poanta: Policija ne mora raditi represiju da bi smanjila stopu kriminala. Samo trebaju biti dovoljno opušteni i mudri da znaju tko je samo veseljak i zabavlja se, a tko je potencijalni kriminalac.
Primjer 2.
Prilikom svakog upoznavanja s ljudima i prilikom svakog ponovnog susreta običaj je, uz klasičan stisak ruke, poljubac u obraz. Pošto mi kod kuće nemamo takav običaj desilo se da sam u jednom trenutku to zaboravio. Par minuta poslije prijateljica me pozvala na stranu i pitala zbog čega se ja ljutim na nju. Na moje pitanje kako je došla do tog zaključka, odgovor je bio jednostavan - A gdje je poljubac u obraz??? Srećom sve smo izgladili nakon moje isprike. Isto tako je nepojmljivo izostaviti izraze kao što su «molim te, možeš li mi...», «hvala», «izvoliš», «oprosti»...
Poanta: Svi bi bolje živjeli kad bi se odnosili jedan prema drugom s malo više obzira.
Primjer 3.
Vozimo se po glavnoj cesti na otoku i odjedanput stojimo u koloni jer su dvojica zaustavili svoje automobile, svaki na svojoj traci jer su išli u suprotnim smjerovima, i razgovarali ne obazirući se na zaustavljanje prometa. Prema našem lijepom narodnom običaju, promrmljao sam nešto ne baš lijepo i krenuo rukom prema trubi. Zdenka mi je zaustavila ruku i pitala me: «Zašto?! Jel' nam se nekud strašno žuri? Što ćeš dobiti time? Pričekaj malo. Već će oni krenuti kad porazgovaraju.» Na moje iznenađenje i u ostalim automobilima su ljudi mirno sjedili i čekali da ona dvojica završe i krenu.
Poanta: Malo manje žurbe i nervoze pridonijeli bi puno ljepšem boravku na ovom svijetu. Sve bi stigli i bez ljutnje, samo uz malo više strpljenja.
I tako, ljudi moji, već sam zaboravio što sam zapravo htio reći. Znam samo da nisam zadovoljan ovim životom i ovom državom u kojoj živim. Iako mi je malo falilo da ostanem na otoku, ipak sam odlučio pružiti šansu realnosti i pokušati živjeti u Hrvatskoj kako najbolje znam. U međuvremenu sam se oženio, dobio dvoje prekrasne djece i ni u jednom trenutku to ne bih mijenjao za ono što sam imao na otoku. Život nigdje nije dobar ako ga živite samo za sebe. Ja sada imam za koga živjeti pa bilo to i u ovakvoj Hrvatskoj.
Pozdrav!
